Istorijat adsek za lingvistička istraživanja savremenog srpskog jezika i izradu Rečnika SANU
Odsek Lingvistička istraživanja savremenog srpskog jezika i izrada Rečnika SANU bavi se jednim od najvažnijih i najzahtevnijih dugoročnih projekata srpske nauke i kulture. Rečnik SANU spada u rečnike tezaurusnog i akademijskog tipa. Obuhvata građu književnog i narodnog jezika sa celovitog prostora štokavskog narečja, u vremenskom rasponu od Dositeja i Vuka do danas. Inicijativu za njegovu izradu dao je Stojan Novaković i za tu potrebu osnovan je u Akademiji Leksikografski odsek, koji je 1947. prerastao u Institut za srpski jezik. Prva knjiga Rečnika izašla je 1959. godine. Do danas je objavljena 21 knjiga. Kada bude završen, Rečnik će imati preko 35 knjiga sa oko 500.000 odrednica.
Osim praktičnom leksikografijom (izradom rečnika srpskog književnog jezika, terminoloških i dijalekatskih rečnika, rečnika pisaca, dvojezičnih rečnika itd.), saradnici Odseka bave se i pitanjima teorijske leksikografije i leksikologije, kao i drugim oblastima nauke o srpskom jeziku.
U okviru Odseka započet je 2016. godine rad na digitalizaciji građe za izradu Rečnika SANU.
Odsek Lingvistička istraživanja savremenog srpskog jezika i izrada Rečnika SANU bavi se jednim od najvažnijih i najzahtevnijih dugoročnih projekata srpske nauke i kulture. Osnovni zadatak saradnika na ovom odseku je izrada najvećeg jednojezičnog deskriptivnog rečnika našeg jezika – Rečnika srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika SANU, poznatog i kao Rečnik SANU.
Istorijat rada na Rečniku SANU
Rad na ovom rečniku započet je krajem 19. veka, na inicijativu akademika Stojana Novakovića, koji je 1888. godine uputio Srpskoj kraljevskoj akademiji poslanicu pod nazivom Srpska kraljevska akademija i negovanje jezika srpskog. U toj poslanici S. Novaković je obrazložio potrebu izdavanja Rečnika i dao uputstva šta bi sve trebalo da uđe u Rečnik i kako bi on trebalo da se izrađuje.
Pošto na ovu poslanicu Akademija nije odmah odgovorila, S. Novaković 1893. godine podnosi Predlog Srpskoj kraljevskoj akademiji da se za otpočinjanje rada na rečniku ustanovi Leksikografski odsek i određuje zadatke koje bi Srpski rečnik trebalo da ispuni. Odlukom Akademije, iste godine je ustanovljen Leksikografski odsek, sastavljen od akademika i dopisnih članova. Za predsednika Leksikografskog odseka izabran je S. Novaković, a članovi su bili: S. Vulović, P. Đorđević, M. Đ. Milićević, Lj. Stojanović i drugi. Tada počinje organizovan rad na prikupljanju leksičke građe, a Odseku se priključuju i saradnici koji nisu bili članovi Akademije. Za sekretara je izabran M. Ivanić. On je rukovodio radom na skupljanju građe za Rečnik od 1894. do svoje smrti 1916. godine. U međuvremenu, u Akademijine fondove pristizala je leksička građa uglavnom trudom i zaslugom uglednih pojedinaca, koji su, na predlog Društva srpske slovesnosti iz 1855. godine, slali leksiku drugačiju od one u Vukovom Srpskom rječniku. Pravi sakupljački rad usledio je od 1899. godine, kada je sačinjen Poziv i razaslano Uputstvo za kupljenje reči po narodu. Prvi talas pravog sakupljačkog rada na terenu, koji je potrajao do Prvog svetskog rata, bio je najintenzivniji i upravo je u njemu sabran najveći broj najpotpunijih i najboljih leksičkih zbirki. Uporedo sa sakupljačkom delatnošću, u Leksikografskom odseku vredno se radilo na ekscerpciji, ispisivanju i sređivanju građe iz odabranih štampanih dela, tako da je u Leksikografskom odseku negde oko 1910. godine bilo pohranjeno nešto manje od milion i po listića. Tako obimna građa sadrži, pored jezika književnih dela, i jezik stručnih oblasti, jezik poslovnih spisa, narodni govorni jezik (leksiku iz različitih krajeva štokavskog područja).
Godine 1913, u izdanju Akademije, izašla je iz štampe Ogledna sveska Srpskog rečnika književnoga i narodnoga jezika. Kao njen autor potpisan je M. Ivanić. Ivanićeva Ogledna sveska sadrži tri dela: Predgovor, Pregled knjiga iz kojih je crpena građa za naznačeni ogled i Rečnik. Pominjući Vukov Srpski rječnik kao rečnik „narodnih reči” i Daničićev Rječnik jugoslavenske akademije, u kojem se „naročito traga za bićem i značenjima u književnoj prošlosti srpskoj i hrvatskoj”, M. Ivanić najavljuje rečnik Srpske akademije kao rečnik savremenog ili „sadašnjega književnoga i narodnoga jezika srpskoga”.
U ratnim godinama i tokom okupacije zemlje, do kraja 1918. godine, zbog teških prilika i u zemlji i u Akademiji, nije bilo mogućnosti da se rad na Rečniku nastavi. Godine 1920. obnovljen je Leksikografski odsek, u koji se uključuju Lj. Stojanović i A. Belić, kao i brojni spoljašnji saradnici. Poslovima u Odseku rukovodio je Aleksandar Belić, koji je, zajedno sa ondašnjim sekretarom Mirkom Popovićem, predložio izmene u radu sa građom i u pripremi koncepcije za izradu rečnika. Rad u Odseku, uz neprekidno menjanje saradnika, odvijao se po predviđenom planu sve do 1941. godine, kada je okupacijom Srbije završen drugi period u razvoju leksikografske škole. U ovom periodu pripremana je nova Ogledna sveska Rečnika, u čijoj izradi nije učestvovao A. Belić, jer je 1941. godine bio udaljen iz Akademije. Iako je objavljena tek po završetku Drugog svetskog rata, Ogledna sveska nosi 1944. godinu kao godinu objavljivanja. Ona sadrži sledeće celine: Predgovor, Uvod, Upotrebljeni izvori i Rečnik. Koncept Ogledne sveske iz 1944. godine počiva na opštim Novakovićevim idejnim načelima izraženim u Poslanici.
Dalji rad na Rečniku nastavljen je posle oslobođenja, kada je Leksikografski odsek 1947. godine prerastao u Institut za srpski jezik, sa upravnikom A. Belićem i trojicom saradnika. U vreme izrade prvog toma Rečnika, osim A. Belića, stalni naučni saradnici bili su samo M. Moskovljević i I. Grickat, ali je bilo i desetak stručnih saradnika.
Uređivanje Rečnika SANU
Prvi tom Rečnika, objavljen 1959. godine, potpisao je A. Belić u svojstvu glavnog urednika, a saradnici su bili: M. Moskovljević, M. Stevanović, M. Pavlović i R. Aleksić. Posle Belićeve smrti (1960) ukinuta je funkcija glavnog urednika, a uređivanje je preneseno na ceo Uređivački odbor Rečnika. Uređivački odbor činili su urednici knjige i urednici pojedinih sekcija. Na čelu Uređivačkog odbora, sve do desete knjige, bio je Mihailo Stevanović; od jedanaestog do šesnaestog toma Mitar Pešikan; u vreme izrade šesnaestog toma Miroslav Nikolić, sedamnaestog – Milica Radović Tešić, u vreme izrade osamnaestog i devetnaestog toma Stana Ristić, a od 2016. godine odsekom Lingvistička istraživanja savremenog srpskog književnog jezika i izrada Rečnika srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika SANU rukovodila je Rada Stijović. Od 2020. godine rukovodilac odseka je dr Neđo Jošić.
Građa za Rečnik SANU
Rečnik SANU izrađuje se na osnovu primera ispisanih na milionima listića, koji se uazbučeni nalaze u hiljadama kutija u Institutu za srpski jezik. Procenjuje se da takvih listića ima oko 6 miliona. Tzv. skraćenice iz Priručnika za obradu rečničke građe sadrže na desetine imena pisaca i knjiga koje pokrivaju beletristiku, nauku, publicistiku, udžbenike i druge priručnike iz dva veka. Tu su, takođe, i 32 časopisa, poput književnih, etnografskih itd. Građa iz književnih dela broji oko 350 pisaca i spaja Dositeja, Vuka, Steriju i Njegoša sa Zmajem, Brankom Radičevićem, Đurom Jakšićem, potom Lazarevićem, Stankovićem, Matavuljem, Sremcem, Isidorom Sekulić, Rakićem i Disom, piscima između dva rata, pre svega s Andrićem i Crnjanskim, kao i piscima posle Drugog svetskog rata sve do Pekića, Ćosića, Kapora, Pavlovića, Kiša, Albaharija… U novije vreme ekscerpirani su i savremeni pisci, poput D. Mihailovića, G. Petrovića. R. Belog Markovića i dr.
U građu za Rečnik SANU ulaze i odrednice iz mnogih rečnika, leksikona, priručnika koji nisu ekscerpirani, ali ih saradnici obavezno koriste (npr. šestotomni i jednotomni rečnici Matice srpske, Rečnik JAZU, Veliki rečnik stranih reči i izraza I. Klajna i M. Šipke, Turcizmi u srpskohrtvatskom jeziku A. Škaljića itd.). U građu ulazi i leksika iz dijalekatskih rečnika koji se pojavljuju poslednjih godina kao samostalne monografije ili pak u okviru Srpskog dijalektološkog zbornika. Građa se svakodnevno unosi i iz nekih terminoloških rečnika, recimo, iz Botaničkog rečnika D. Simonovića, Hircovih rečnika narodnih imena riba, zmija i ptica, Srpskohrvatske leksike ribarstva V. Mihajlovića i G. Vuković itd. U neizostavnu građu Rečnika SANU ulaze i enciklopedije, kao što je Prosvetina, Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, specijalne enciklopedije likovne umetnosti, šumarstva, lova itd.
Paralelno sa hiljadama listića koje su s kraja 19. veka pa do sredine šeste decenije 20. veka prepisivali različiti ljudi (bili su među njima i: M. Rešetar, S. Novaković, A. Belić, R. Domanović, J. Skerlić, Isidora Sekulić i drugi), sakupljana je i leksička građa na terenu, prema uputstvima koje je u Akademiji izradio S. Novaković. U ulozi sakupljača našli su se najrazličitiji ljudi svih zanimanja. Preko dvesta hiljada listića ispisao je V. Arsenijević, ali sem njega vrlo vredne zbirke reči dali su pesnik J. J. Zmaj, slikar N. Radonić, književnica J. Bilbija, „gimnazist”, kasniji istoričar V. Ćorović, leksikograf M. Moskovljević, lingvista G. Elezović itd.
Zbirke reči stalno stižu u Institut za srpski jezik, pa tako treba pomenuti da su nekoliko bogatijih zbirki u poslednjim decenijama priložili saradnici odseka: Milosav Tešić, Milorad Simić, Rada Stijović itd.
Zanimljivosti o Rečniku SANU
Do danas je objavljen 21 tom Rečnika SANU, dok je 22. tom u štampi. U prvih 19 tomova obrađeno je oko 232.000 reči (i izraza) na oko 15.200 stranica velikog formata dvostubačnog, gusto štampanog rečničkog teksta. Ukupna težina do sada objavljenih tomova je oko 34 kg, a dužina više od jednog metra. Ako bismo svakodnevno čitali po jednu stranicu rečničkog teksta, trebalo bi nam više od 40 godina da pročitamo do sada objavljene tomove Rečnika SANU. Rečnik SANU će prema obimu biti najveći među rečnicima slovenskih jezika. Kada bude završen, imaće oko 40 tomova, u kojima će biti obrađeno preko 500.000 odrednica. Ovaj najvažniji nacionalni leksikografski poduhvat, plod timskog rada autorskog kolektiva Rečnika SANU, predstavlja kapitalno delo srpskog naroda, njegovog jezika i kulture.
Ostali poslovi saradnika na Rečniku SANU
Od samog početka do danas saradnici angažovani na izradi Rečnika SANU, osim leksikografijom i leksikologijom, bavili su se i drugim oblastima srpskog jezika: istorijom jezika, dijalektologijom, savremenim srpskim standardnim jezikom i opštim lingvističkim pitanjima. Danas na izradi Rečnika SANU radi tim od 35 stalno zaposlenih. Njima rukovodi dr Neđo Jošić, viši naučni saradnik. Među saradnicima ukupno ima 12 redaktora, 5 pomoćnih redaktora, 18 osnovnih obrađivača i dva tehnička urednika. Oni vredno primenjuju leksikografsku veštinu i prate savremene lingvističke tokove, spremni da sa tradicionalne leksikografije zakorače u kompjutersku leksikografiju i da koriste sve prednosti računarske tehnike i kapacitete korpusne lingvistike, kako u timskom leksikografskom radu, tako i u svom individualnom istraživačkom radu. Osim u izradi Rečnika SANU, mnogi institutski saradnici učestvovali su i u izradi oba Matičina rečnika – šestotomnog Rečnika srpskohrvatskoga književnog jezika i jednotomnog Rečnika srpskoga jezika, dok su pojedinačno autori većeg broja dijalekatskih, morfoloških i drugih specijalizovanih rečnika i studija.
U susret novom dobu – digitalizacija
Nove tehnologije omogućuju da Rečnik SANU postane lako dostupan čitaocima širom sveta, ali i da se unapredi i ubrza njegova izrada. S tim ciljem je 2016. godine lingvistički tim sa ovog odseka (na čelu sa Radom Stijović), a u saradnji sa informatičkim timom sa Rudarsko-geološkog fakulteta, otpočeo pripremu za digitalizovanu verziju Rečnika SANU. Zasada su kreirane procedure za analizu digitalizovanog teksta 1. i 19. toma, segmentirani rečnički članci i informacione celine u okviru rečničkog članka.
Isti lingvističko-informatički tim od 2016. godine uspešno radi na digitalizaciji rečničke građe (2017. u okviru projekta „Izrada digitalnog kataloga listića Rečnika SANU”, koji je sufinansiralo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije). Digitalizacija građe i njena organizacija u digitalni repozitorijum omogućiće da se ovi vredni i u najvećem broju vrlo trošni listići sačuvaju i da se učine podesnim za automatizaciju rada na Rečniku.
Pogledajte prezentaciju u kojoj se detaljno obrazlaže potreba za digitalizacijom bogate građe Rečnika SANU, koja bi mogla predstavljati i izvanredan osnov srpskog nacionalnog jezičkog korpusa, a koja sadrži podatke ne samo o jeziku već i o kulturi, običajima, istoriji, verovanjima, naučnoj misli i dr. srpskog naroda tokom protekla dva veka., kao i o potrebi za njenom anotacijom i pravljenjenjem jedinstvene i pretražive onlajn rečničke baze.